Mjerna nesigurnost u vremenu i praksi

Detalji

Kreirano Četvrtak, 26 Svibanj 2022 22:06

Hitovi: 1574

U suradnji s HMD-om objavljujemo članak naziva "Mjerna nesigurnost u vremenu i praksi"  iz časopisa Svijet po mjeri (broj 1/2020) čiji je autor Zlatko Grgić, dipl. ing. univ. spec.

Cilj je svakoga mjerenja dobiti mjerni rezultat izražen u odgovarajućim jedinicama koji onda predstavlja informaciju na temelju koje se donose daljnje odluke. Takve odluke mogu sa sobom nositi manje ili veće rizike, pa se stoga svaki mjerni rezultat ne vrednuje jednako. Negdje je mjerni rezultat gruba informativna vrijednost, a negdje vrlo precizna procesna vrijednost. Tamo gdje su odluke izravno povezane s tumačenjem rezultata, vrlo je važno poznavanje mjerne nesigurnosti mjernoga rezultata, a to katkad može biti i od presudne važnosti.

Bez kvantitativno određene mjerne nesigurnosti mjernoga rezultata ne može se donijeti odluka o razlikama među rezultatima, bez obzira na to je li riječ o eksperimentalnoj varijabilnosti, sukladnosti s definiranom specifikacijom ili prekoračenju dopuštenih vrijednosti. Mjerni rezultat bez mjerne nesigurnosti povećava rizik od tumačenja tih rezultata, a time i rizik od donošenja pogrešne odluke. Pogrešne odluke mogu, posljedično, stvoriti dodatne nepotrebne troškove u industriji, dati pogrešne informacije u zakonskim procesima ili imati štetne zdravstvene ili socijalne učinke.

Laboratoriji koji djeluju u skladu sa zahtjevima međunarodne norme HRN EN ISO/IEC 17025 moraju vrednovati mjernu nesigurnost svojih rezultata i iskazivati je s mjernim rezultatima tamo gdje je to važno za tumačenje rezultata ili se zahtijeva nekim pravilom ili specifikacijom. Uobičajeno je da se ISO/IEC Guide 98-3, Uncertainty of measurement – Part 3: Guide to the expression of uncertainty in measurement uzima kao uputa na temelju koje se vrednuje i izražava mjerna nesigurnost. Postoje i neki drugi dokumenti i norme koje daju smjernice kako se uhvatiti ukoštac s problemima pri razmatranju mjerne nesigurnosti. Na primjer, norma HRN ISO 21748, Upute za uporabu procjena ponovljivosti, obnovljivosti i istinitosti u određivanju mjerne nesigurnosti opći pristup procjeni mjerne nesigurnosti sagledava u tri koraka:
– Utvrđivanje ponovljivosti, obnovljivosti i istinitosti upotrijebljene metode temeljem kolaborativne studije kako je to opisano u normi ISO 5725-2, a to je dostupno u objavljenim informacijama o metodi. Tim se pristupom procjenjuju unutarlaboratorijske i međulaboratorijske sastavnice varijance zajedno s procjenom nesigurnosti povezanom s istinitošću metode.
– Potvrđivanje da je primjena metode u laboratoriju u skladu s utvrđenim karakteristikama metode provjerom vlastitoga odmaka (bias) i preciznosti. Time se potvrđuje da su objavljeni podatci primjenjivi na rezultate koje postiže laboratorij.
– Utvrđivanje svih utjecaja na mjerni rezultat koji nisu prikladno obuhvaćeni kolaborativnom studijom te kvantificiranje varijanci povezanih s rezultatom koje proizlaze iz tih utjecaja.

Ukratko rečeno, ta tri koraka su validacija metode, verifikacija metode i laboratorijska primjena metode. To obuhvaća velik skup podataka iz kojih se može sagledati cjelina te preispitati sve moguće utjecaje na mjerni rezultat iz kojih će se moći vrednovati mjerna nesigurnost. Međutim, za neke metode ne postoje razrađene kolaborativne studije ili nisu javno dostupne. Kako onda doći do podataka o ponovljivosti, obnovljivosti i istinitosti? Odgovor se nameće sam od sebe – s pomoću međulaboratorijskih usporedba. Međulaboratorijske usporedbe ne služe samo vrednovanju uspješnosti rezultata laboratorija u primjeni određene metode, nego daje i širu sliku o samoj metodi. Podatci koji se skupljaju tijekom više krugova međulaboratorijskih usporedba daju sve bolju informaciju o mogućnostima i karakteristikama metode. Međulaboratorijske usporedbe i mjerna nesigurnost stoje u određenome odnosu. Neke međulaboratorijske usporedbe daju i ocjenu procijenjene mjerne nesigurnosti laboratorija (pogotovo u slučaju umjernih laboratorija).

Što se tiče laboratorija, može se i općenito reći da su svi pojmovi međusobno ovisni: međulaboratorijske usporedbe, mjerna nesigurnost, umjeravanje, mjeriteljska sljedivost itd. te da svi oni stoje u nekome odnosu. Stoga nije ni slučajno da ih međunarodna norma HRN EN ISO/IEC 17025 okuplja sve na jednome mjestu.

Nastavak članka možete pročitati u časopisu Svijet po mjeri (broj 1/2020). Više podataka o časopisu možete saznati na internetskoj stranici Hrvatskog mjeriteljskog društva www.hmd.hr.


Izvor:HMD