Certificiranje građevnih proizvoda na području Europske unije povezano je s primjenom Uredbe 305/2011 o građevnim proizvodima u usklađenom području, odnosno s primjenom nacionalnih propisa u neusklađenom području građevnih proizvoda. Certificiranje se provodi po definiranim tehničkim specifikacijama danima u europskim ili nacionalnim normama, a uključuje aktivnosti koje provode notificirana i odobrena tijela.
Proizvođač građevnog proizvoda koji želi certificirati svoj proizvod najprije mora poznavati propise koji se tiču tog proizvoda. Ovisno o riziku proizvoda po zdravlje i sigurnost ljudi definirane su bitne karakteristike svojstava proizvoda i s obzirom na to definiran je sustav ocjenjivanja i provjere stalnosti svojstava za taj proizvod. Sustavi ocjenjivanja i provjere stalnosti svojstava definiraju stupanj uključenosti trećih strana u ocjenjivanju svojstava proizvoda u skladu s bitnim tehničkim specifikacijama. Razlikuje se 5 sustava ocjenjivanja i provjere stalnosti svojstava (1+, 1, 2+, 3 i 4), a o čemu više možete pročitati ovdje.
Građevni proizvodi koji su definirani sustavima 1+ i 1 podložni su certificiranju proizvoda, a u sustavu 2+ certificiranju kontrole tvorničke proizvodnje. Građevni proizvodi definirani sustavima 3 i 4 ne zahtijevaju certificiranje. Sustavi ocjenjivanja i provjere stalnosti svojstava definirani su odlukama Europske komisije u usklađenom području, odnosno nacionalnim propisima u neusklađenom području građevnih proizvoda. O usklađenom i neusklađenom području možete više pročitati ovdje, odnosno ovdje.
U proces certifikacije građevnih proizvoda uključeno je više strana. Naime, ako proizvođač zahtijeva određeni certifikat za građevnih proizvod, tad mora potražiti pomoć certifikacijskog tijela za građevne proizvode. Da bi certifikacijsko tijelo moglo provoditi certifikaciju građevnih proizvoda, ono za to mora biti ovlašteno. Notificirano (prijavljeno) certifikacijsko tijelo je prijavljeno tijelo koje može certificirati građevne proizvode u usklađenom području, a odobreno certifikacijsko tijelo može certificirati građevne proizvode u neusklađenom području.
Dakle, proizvođač koji želi certificirati svoj građevnih proizvod mora najprije utvrditi je li njegov proizvod u usklađenom ili neusklađenom području i koji mu je sustav ocjenjivanja i provjere stalnosti svojstava dodijeljen te prema tome odabrati odgovarajuće certifikacijsko tijelo.
Uvjet koji državna tijela postavljaju pred certifikacijska tijela za građevne proizvode je da ona budu akreditirana prema zahtjevima norme HRN EN 45011, odnosno HRN EN ISO/IEC 17065. Nakon što uspješno dovrše postupak akreditacije za certificiranje točnog određenih građevnih proizvoda, tad im državna tijela mogu dodijeliti status odobrenog tijela (za neusklađeno područje) ili ih prijaviti u bazu notificiranih (prijavljenih) europskih tijela.
IZVOR: SVIJET KVALITETE