U suradnji s HMD-om objavljujemo članak naziva "Sedamdeset godina djelovanja Međunarodne organizacije za normizaciju (ISO-a)" iz časopisa Svijet po mjeri (broj 3/2017) čiji je autor Mirko Vuković, dipl.ing.
Međunarodnu organizaciju za normizaciju ISO osnovalo je 1946. godine dvadeset pet nacionalnih normizacijskih organizacija na Konferenciji nacionalnih normizacijskih organizacija, koja se održavala u Londonu od 14. do 26. listopada 1946. godine. Ona je nastala spajanjem dviju normizacijskih organizacija koje su tada postojale i to Međunarodnoga saveza nacionalnih normizacijskih organizacija (International Federation of the National Standardizing Associations, ISA) i Odbora Ujedinjenih naroda za usklađivanje norma (United Nations Standards Coordinating Committee, UNSCC).
ISA je osnovana 1926. godine u New Yorku, ali unatoč činjenici da je osnovana u SAD-u djelatnosti ISA-e bile su uglavnom ograničene na kontinentalnu Europu te je ona prema tome bila uglavnom metrička organizacija. U njezinu radu nikad nisu sudjelovala normizacijska tijela tadašnjih glavnih nemetričkih zemalja, Velike Britanije i SAD-a. Sjedište je ISA-e bilo u Baselu u Švicarskoj, a organizaciju je vodio švicarski inženjer Huber Ruf, koji je njome upravljao praktično bez ičije pomoći iz svojega doma u Baselu. On je pokušao održati rad ISA-e kad je 1939. godine izbio rat, ali kako su prekinute međunarodne komunikacije predsjednik ISA-e zaustavio je rad organizacije. Tajništvo je organizacije zatvoreno, a briga o organizaciji povjerena je Švicarskoj. Iako su rezultati rada ISA-e bili skromni, ISA je poslužila kao prototip za osnivanje nove normizacijske organizacije – ISO-a.
Premda je rat zaustavio aktivnosti ISA-e, zapadne savezničke države SAD, Velika Britanija i Kanada osnovale su 1944. godine prethodno spomenutu međunarodnu normizacijsku organizaciju, UNSCC, kako bi se stvorio potreban normizacijski sustav za ratne potrebe i za rad na poslijeratnoj obnovi. Europske kontinentalne države Francuska i Belgija, pridružile su se UNSCC-u nakon njihova oslobođenja. U članstvu UNSCC-a nisu mogle sudjelovati zemlje Osovine i neutralne zemlje. UNSCC-om je upravljano iz londonskoga ureda Međunarodnoga elektrotehničkog povjerenstva (IEC-a), koje je osnovano još 1906. godine. Tajnik IEC-a u vrijeme Drugoga svjetskog rata bio je britanski inženjer Charles Le Maistre. Le Maistre je igrao važnu ulogu u razvoju ključnih međunarodnih normizacijskih organizacija, te su ga nazivali ocem međunarodne normizacije. U IEC-u je djelovao od njegova osnivanja 1906. godine, a bio je i glavni pokretač osnivanja ISA-e. Premda je već bio u sedamdesetim godinama, uz dužnosti koje je imao u IEC-u preuzeo je i posao glavnoga tajnika UNSCC-a.
Le Maistre je na kraju rata dobio zadaću da stvori novo globalno međunarodno normizacijsko tijelo. U listopadu 1945. delegati UNSCC-a okupli su se u New Yorku kako bi raspravljali o budućnosti međunarodne normizacije. Složili su se da je UNSCC potrebno povezati s ISA-om kako bi se oblikovala jedinstvena globalna normizacijska organizacija. Kako se približavao kraj rata, Le Maistre je obavijestio švicarske skrbnike ISA-e o postojanju UNSCC-a te ujedno pozvao ISA-u da se uključi u novu poslijeratnu normizacijsku organizaciju.
Nastavak članka možete pročitati u časopisu Svijet po mjeri (broj 3/2017). Više podataka o časopisu možete saznati na internetskoj stranici Hrvatskog mjeriteljskog društva www.hmd.hr.
Izvor:HMD